TV Most

Čovek i glumac čiji je nadimak u umetničkom svetu zamenio prezime – Ljubomir Ubavkić Pendula rođen je 13. januara 1931. u Otočcu, u Lici, u onoj, "onoj" staroj Jugoslaviji - kraljevini, gde mu je otac službovao kao oficir.

Tu ga je pre više od šest decenija zapazio tadašnji istaknuti kragujevački glumac Stevan Mišić Ceca i odveo ga ondašnjem upravniku pozorišta Ljubiši Ružiću, "uveren da će od njega biti nešto". I bilo je.

Praktikant i Sava Savić u "Protekciji", Ivković i Sekulić u "Narodnom poslaniku", učitelj muzike u "Svetu", Mita telefonista, Svetislav, Rista, ministar i Jovanča Micić u "Putu oko sveta", Toma kafedžija i  Toma pisar u "Opštinskom detetu", tri uloge u "Malim komadima", Pera Kalenić u "Gospođi ministarki", Milorad i Života Cvijović u "Dr-u", Žan u "Mister dolaru", Spasoje u "Pokojniku", Agaton u "Ožalošćenoj porodici", Jerotije u "Sumnjivom licu"...

Po mišljenju kritičara i teatrologa, Pendula "Nušića nije igrao" - "sa Nušićem je bio na TI!".

Na daskama koje "život znače" Ljubomir Ubavkić Pendula odigrao je preko 300 uloga i dobio sledeće važne nagrade: tri "Zlatna ćurana", Nušićevu nagrada za životno delo, Statuetu Joakim Vujić za izuzetan doprinos pozorišne umetnosti u Srbiji, Zlatnog ćurana za životno delo jagodinskih "Dana komedije", uvršten je u Klub bardova (10 komičara iz cele zemlje) a tu su i tri dvostruke nagrade (žirija i publike) na Susretima "Joakim Vujić", pored niza drugih glumačkih nagrada, kao i društvenih priznanja poput: "Zlatne značke Crvenog krsta Srbije".

Osim na domaćim pozorišnim scenama igrao je i na pozornicama Austrije, Nemačke, Francuske, Bugarske, Poljske, Švajcarske, Amerike i Kanade, i ostvario značajne role u televizijskim serijama i TV komedijama kao što su: "Jovan i Jovanka", "Dr" "Glumac je glumac", "Otpisani", "Povratak otpisanih", "Više od igre", "Vreme belog konja", "Levaci", "Naše priredbe", "Vruć vetar" i "Budilnik".

Igrao je podjednako uspešno Steriju i Boru Stankovića, Stevana Sremca i Aleksandra Popovića, Branka Ä†opića i Dušana Kovačevića, Gogolja i Ljubomira Simovića, Molijera i Mrožeka, Maksima Gorkog.

Umesto drugog komentara, evo reči Radivoja Lole Đukića: "Smešan kao Čkalja, studiozan kao Mija, a glumi celim telom kao Marsel Marso. Da živi u Beogradu, ne bi silazio sa malog ekrana. Da živi u Holivudu, Džeri Luis bi mu davao šlagvorte na velikom ekranu. Možda je, ipak, srećan što živi u Kragujevcu, jer tu ne silazi sa žive scene, na njoj nije samo slika svoje slike kao na malom ekranu, sa nje vidi osmeh svojih gledalaca, nadohvat ruke su njihove ruke koje pljeskaju. Da li je uopšte potrebna veća slava?".