TV Most

Smatraju da je politika ključ za rešenje problema iz kojih će slediti rešenje ekonomskih i egzistencijalnih problema, ali i ostvarivanja drugih prava-poput prava na posao u institucijama sistema i javnim preduzećima, obrazovanja na maternjem jeziku i pismu, veće vidljivosti na kulturnoj i umetničkoj sceni, objavio je portal Aldžazira Balkan.

Okupljeni oko Koordinacionog odbora srpskih organizacija u Mostaru, koji je oformljen pre četiri meseca i kojim predsedava Dušan Golo, za početak su se odlučili izboriti za status konstitutivnog naroda, ravnopravnog s druga dva, Hrvatima i Bošnjacima, na tom području. U tom smislu inicirali su izmene Izbornog zakona, ali i Statuta grada Mostara.

"Poslednjih 20 godina dva su većinska naroda na liste svojih stranaka stavljali srpske predstavnike, ali ti ljudi nisu zastupali interese Srba, nego stranačke interese, niti su rešavali egzistencijalne probleme svog naroda. Zato i nismo bili politički narod, niti se moglo čuti za nas. Sad kad smo se konačno okupili, odjednom smo postali jako interesantni svima da nam govore kako smo "poželjna udavača", primećuje Golo.

Ima dugogodišnje predratno iskustvo u politici, pa uverava kako se položaj Srba u Mostaru mora prvo rešavati političkim putem. Potom se, smatra, stvaraju pretpostavke za poboljšanje ekonomskog položaja i otvara prostor za dolazak kapitala koji otvara radna mesta, tako nužna mladim ljudima. Po njemu, samo će to sprečiti odlazak i "odliv mozgova" s mostarskog područja.

Na pitanje gde su mladi ljudi u politici, priznaje kako beže i od političkog angažmana i javnog eksponiranja.

"Uglavnom ja dajem izjave poslednjih meseci, a drugi to izbegavaju jer razmišljaju kako ovo nije područje gde se može ponašati slobodno sa bezbednosnog aspekta. Zato se i javlja određeni otpor. Uostalom, lako je biti Srbin u Beogradu ili Banjaluci, ali nije u Sarajevu i Mostaru. To je velika razlika", smatra Golo.

Iako su se počeli vraćati svojim domovima nekoliko godina nakon rata, Golo ne prihvata da Srbe na mostarskom području - a u samom Mostaru i desetak okolnih sela ima ih otprilike 5.000 (pre rata bilo ih je 30.000) - nazivaju povratnicima. Većina njih bavi se poljoprivredom, baš kao i Golo koji uzgaja krompir, rod plasira u Norvešku, i od toga žive.

I Goran Kosanić, generalni sekretar Srpskog prosvetnog i kulturnog društva Prosveta, ukazuje kako "onaj ko nema neki dobar zanat u svojim rukama, teško prolazi". Žali se kako je "Srbima jako teško, zapravo nemoguće naći posao u državnim i društvenim institucijama".

Primećuje i on kako Srba nema u gradskoj i kantonalnoj administraciji, ali i firmama koje su u lokalnoj nadležnosti, ali i dodaje da "u Mostaru nema ni mesta za Mostarce - bez obzira jesu li Srbi, Hrvati ili Bošnjaci".

"Na birou je najviše Mostaraca, a svi ostali imaju posao. Mostarci su definitivno ugroženi i tu Srbi dele sudbinu svojih sugrađana jer se puno ljudi slilo u grad, rodbinskim vezama zauzeli su državne ustanove i jake firme, pa nema nikog u njima - ni onih koji su živeli, ni onih koji su se borili za Mostar, nije bitno na kojoj strani", žali se Kosanić.

Iz iskustva svog sina ukazuje i na problem nepostojanja barem negovanja, ako ne i drugih modela nastave na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu. Dok je porodica bila u izbeglištvu u Srbiji, Kosanićev mlađi sin kao maternji jezik učio je srpski. Kad je došao u Mostar tokom osnovne škole učio je bosanski, a u srednjoj - hrvatski.

Značajnu ulogu u podučavanju mladih mostarskih Srba svom jeziku i pismu ima Srpska pravoslavna crkva koja decu okuplja dva puta mesečno u Vladičanskom dvoru, sedištu Eparhije zahumsko-hercegovačko i primorske.

"Å ta je narod ako jednog dana izgubi svoj jezik, kulturu i običaje? Zato, kao Srbi, moramo sačuvati svoje i dati ovom gradu ono što je uvek imao - mešavinu kultura tri naroda. Jedino Mostar kao tronožac u svakom obliku može imati uspeh i biti grad kakav je nekada bio - moderan i evropski, grad pun prosperiteta, ali i primer za okruženje i Evropu", smatra Radislav Tubić, predsednik SPKUD Gusle.

Podsećajući da Mostar ima tri kulture na jednom mestu, navodi kako je "nužno svetu prikazati to bogatstvo, iskoristiti prirodne i istorijske potencijale te stvoriti grad kao kulturni centar koji će privlačiti slične, manje slične ili potpuno različite kulture".

"I u tom smislu Srbi moraju da sačuvaju identitet, ali i upoznaju istočne i zapadne kulture. Å to ih više upoznaju, to su bogatiji", zaključuje Tubić.

"Po samom rođenju moramo da upoznamo svoju kulturu, ali moramo znati i kako je preneti drugima. Na svetu manjeg naroda na ovolikom geografskom području sa raznovrsnijom kulturom i običajima - nema. To ne treba predstavljati kao manu, nego u veliku vrlinu i najveće bogatstvo", zaključuje Tubić.

Golo veruje da su mostarski Srbi "konačno izašli iz crne rupe i postali poželjni za razgovore i s političkim strankama druga dva naroda, međunarodnom zajednicom, medijima...".

"Mnogo smo toga tražili, ali nikad ništa nismo dobili. Konačno smo se nametnuli kao sagovornici i verujem da više neće moći raditi bez nas i da nas ništa ne pitaju, računajući na "svoje" Srbe. Vreme je da budemo potpuno ravnopravni, da participiramo u vlasti i odlučujemo o raspodeli budžeta i zapošljavanju", zaključno poručuje Dušan Golo.

Izvor: Tanjug