TV Most

Deklaraciju je do sada potpisalo više do 200 eksperata za jezik – lingvista i pisaca, ali i aktivista, umetnika različitih profila iz Hrvatske, Srbije, BiH i Crne Gore.

"Na pitanje da li se u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji upotrebljava zajednički jezik – odgovor je potvrdan", piše u Deklaraciji.

Reč je, kako se navodi, o zajedničkom standardnom jeziku policentričnog tipa – odnosno o jeziku kojim govori više naroda u više država s prepoznatljivim varijantama – kakvi su nemački, engleski, arapski, francuski, španski, portugalski i mnogi drugi.

"Korišćenje četiri naziva za standardne varijante – bosanski, crnogorski, hrvatski i srpski – ne znači da su to i četiri različita jezika", stoji u Deklaraciji, kojom se, između ostalog, poziva na "hitno ukidanje svih oblika segregacije i diskriminacije u obrazovnim ustanovama, zaustavljanje veštačkog razdvajanja jezika, prestanak rigidnog definisanja standardnih varijanata i liberalizacija jezičnih praksi."

Deklaracija je, čini se, najžešće polemike izazvala u Hrvatskoj, pa je reagovao i sam premijer Andrej Plenković rekavši da na taj papir ne treba trošiti reči, te dodao da je hrvatski jezik definisan Ustavom i jedan od službenih jezika Evropske unije.

"Kako bih to podržavao? Ko to može podržati u Hrvatskoj?", zapitao je Plenković.

Plenkovićevom stavu se pridružio i bivši ministar, HDZ-ovac Zlatko Hasanbegović, koji je ocenio da je Deklaracija "Vukovski vapaj jugoslovenskih nacionalista za zgubljenom domajom".

Žučnu raspravu povodom pomenute deklaracije sinoć su na HRT-u vodili novinar i publicista, urednik portala "Autograf" Drago Pilsel i direktor Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje Željko Jozić.

I dok je Pilsel žestoko branio Deklaraciju, Jozić je ocenio da je reč o nečemu potpuno nepotrebnom i elaborirao zašto se nijedan od navoda te deklaracije ne može odnositi na hrvatski jezik.

Između ostalog, rekao je i da oni koji koriste hrvatski jezik nikada nisu imali niti imaju jezičke "imperijalne pretenzije".