:

:

TV Most

clock

Januar 13, 2015   21:47

0

315

Bez slobode u svom gradu

Više od 95 odsto srpske imovine u ovoj opštini nije otuđeno. U Đakovici trenutno žive dve monahinje i još dve starice smeštene u crkvenom konaku. Crkva posvećena Uspenju presvete Bogorodice uništena je u martovskom pogromu, ali je ponovo obnovljena. U manastirskom krugu se nalazi punkt kosovske policije, koji čuva jedine Srbe u gradu.

Da ih je bilo nekoliko hiljada više, svedoče ruševine, napušteni domovi i korov oko njih. - Raseljeni Srbi iz Đakovice dolaze na veće praznike i zadušnice. Tada vlada pravo vanredno stanje jer bude puno policije u porti i oko nje, a tu su i obavezne demonstracije Albanaca. Na te smo slike već navikli, priča nam Vasiljka Perić, jedna od četiri preostale Srpkinje u Đakovici. Kaže nam da je njena porodica kuću i imanje prodala pre više od 40 godina, i bili su poslednji u selu koji su to uradili.

Bežali su od zuluma Albanaca, a sve je nagoveštavalo da će doći još teža vremena. Ona je ostala zbog posla, a kasnije zbog svoje porodice. Rešena je da do kraja života ostane u svom gradu. - Mnogo su teška vremena nastupila za sve nas koji smo ostali.

Ja imam sina Mirka i ćerku Natašu u Nišu, i troje unučadi Mateju, Stefana i Lazara, ali ne nameravam da napustim svoj grad. Njemu sam povetila ceo svoj život, sve moje tuge i radosti su ovde, ovde ću i umreti. Ja nemam drugi dom, sem moje Đakovice, kaže nam Vasiljka i nastavlja: Radila sam u fabrici "Emin Duraku", a po njenom zatvaranju u biblioteci OŠ "Mazlum Kepuska", i zaista nisam imala nikakvih problema.

Radila sam sa Albancima, i slagali smo se dobro. Ovde nikada nije bilo mirno, ali živeli smo nekako. Sada ne možemo nikako. Ne smemo da izađemo iz porte. Ako nam hitno zatreba lek, zamolimo policajca da ode do obližnje apoteke i kupi.

Mnogo dugujemo bratiji manastira Visoki Dečani, vladiki Teodosiju, koji vode računa o nama. Oni nam donose hranu i sve što treba, naš su kontakt sa spoljnim svetom, lekarima, oni nam nesebično pomažu. Moja Đakovica je sada crkvena porta, onu drugu Đakovicu nosim u srcu i sećanjima. Pored nje u Đakovici još živi Nada Isailović i sestre Teoktista i Joanikija. Sve one su pet godina živele u Visokim Dečanima, kada je obnovljena crkva i konak, odmah su se vratile u svoj grad.

Izvor: Jedinstvo

0 Komentara

Postavi komentar

Napiši svoj komentar ovde. Tvoja email adresa neče biti vidljiva